Epileptički sindromi

Poznavanje epileptičkih sindroma pomaže boljem razumijevanju bolesti i potreba oboljelih osoba.

Epileptički sindrom šira dijagnoza koja objedinjuje više obilježja: dob u kojoj se napadaji najčešće javljaju, vrste napadaja, EEG nalaz, razvoj djeteta, moguće uzroke, pridružene teškoće, očekivani tijek bolesti i odgovor na liječenje.

Drugim riječima, epileptički sindrom pomaže liječnicima razumjeti ne samo kakav napadaj osoba ima, nego i zašto se napadaji događaju, kako se bolest može razvijati i koje liječenje može biti najprimjerenije.

Kod rijetkih i kompleksnih epilepsija prepoznavanje epileptičkog sindroma posebno je važno. Neki sindromi imaju jasnu genetsku podlogu, neki su povezani sa strukturnim promjenama mozga, a kod nekih uzrok može ostati nepoznat. Pojedini sindromi povezani su s razvojnim teškoćama, teškoćama ponašanja, hranjenja, spavanja, kretanja, komunikacije i drugim pridruženim teškoćama.

Važno je naglasiti da ista vrsta napadaja ne znači uvijek isti sindrom. Primjerice, tonično-klonični, mioklonični ili apsans-napadaji mogu se pojavljivati u različitim epileptičkim sindromima, ali se njihovo značenje, liječenje i prognoza mogu razlikovati ovisno o cjelokupnoj kliničkoj slici.

Zato liječnici pri postavljanju dijagnoze ne gledaju samo napadaje. Važni su i podaci o razvoju, ponašanju, obiteljskoj anamnezi, dobi početka bolesti, EEG-u, MR-u mozga, genetskim nalazima, metaboličkim pretragama i drugim informacijama koje zajedno pomažu razumjeti bolest.

Za roditelje i skrbnike dijagnoza epileptičkog sindroma može biti važan korak jer donosi jasnije objašnjenje onoga što se događa, pomaže u planiranju liječenja, praćenja i podrške te može otvoriti put prema specifičnim terapijama, dodatnim pretragama ili povezivanju s obiteljima koje žive sa sličnom dijagnozom.

Ipak, važno je znati da se dijagnoza ponekad mijenja ili nadopunjuje s vremenom. Kod neke djece sindrom nije odmah jasno prepoznatljiv, osobito u ranoj dobi ili kada se klinička slika tek razvija. Kako dijete raste, kako se mijenjaju napadaji i kako se prikupljaju novi nalazi, liječnik može preciznije odrediti o kojem se sindromu radi.

U ovoj cjelini prikazani su neki od epileptičkih sindroma i rijetkih epileptičkih stanja koja se mogu javiti u dječjoj ili odrasloj dobi. Opisi su informativni i ne mogu zamijeniti liječničku procjenu. Ako roditelj ili skrbnik prepozna sličnosti s opisom određenog sindroma, važno je o tome razgovarati s neuropedijatrom, neurologom ili genetičarom.

Dravetin sindrom

Dravetin sindrom rijetka je, teška i cjeloživotna razvojna i epileptička encefalopatija koja najčešće počinje u prvoj godini života. Ranije se...

Lennox Gastautov sindrom

Lennox-Gastautov sindrom rijetka je, teška i cjeloživotna razvojna i epileptička encefalopatija koja se najčešće razvija u ranom djetinjstvu. Obilježavaju je...

Kompleks tuberozne skleroze

Kompleks tuberozne skleroze (KTS) rijedak je, genski uvjetovan i cjeloživotan multisistemski poremećaj. Može uzrokovati razvoj dobroćudnih izraslina, hamartoma i drugih...

Sindrom nedostatka GLUT1

Sindrom nedostatka prijenosnika glukoze tip 1 (GLUT1, eng. Glucose Transporter Type 1) rijetka je genetska bolest koja nastaje zbog poremećenog...

Poremećaj nedostatka CDKL5

Poremećaj nedostatka CDKL5, rijetka je, teška i cjeloživotna razvojna i epileptička encefalopatija. Najčešće se prepoznaje po epileptičkim napadajima koji počinju...