Održana edukacija u Dječjem vrtiću Sušak: Epilepsija u djece predškolske dobi

Održana edukacija u Dječjem vrtiću Sušak: Epilepsija u djece predškolske dobi

U sklopu programa „Osnaženi roditelji, sigurnija skrb”, 19. listopada 2026. godine u Dječjem vrtiću Sušak u Rijeci održana je edukacija na temu „Epilepsija u djece predškolske dobi”. Edukaciji je prisustvovalo 16 odgojno-obrazovnih djelatnika, a stručni program održali su prof. dr. sc. Igor Prpić, dr. med., Jelena Begić, mag. med. techn., i Vedrana Bibić, mag. nutr. clin. Sudionike je uvodno pozdravila Ivana Golob Mihić, dopredsjednica udruge Dravet sindrom Hrvatska te Marija Koščić, zdravstvena voditeljica DV-a Sušak.

Edukacija je bila usmjerena na jedno od važnih pitanja u svakodnevnom radu predškolskih ustanova, a to je kako osigurati pravodobno prepoznavanje epileptičkih napadaja, pravilno postupanje u hitnim situacijama te sigurno i ravnopravno uključivanje djece s epilepsijom u vrtićke aktivnosti. Poseban naglasak stavljen je na praktična znanja, individualne planove postupanja i suradnju odgojitelja, roditelja i zdravstvenih djelatnika.

Polazišna poruka edukacije bila je da znanje, jasni protokoli i dobra pripremljenost mogu smanjiti strah i nesigurnost te pridonijeti sigurnijem i uključivijem okruženju za djecu s epilepsijom.

O čemu smo razgovarali?

U prvom dijelu edukacije prof. dr. sc. Igor Prpić, dr. med., predstavio je osnovne značajke epilepsije u dječjoj dobi, različite oblike epileptičkih napadaja te važnost njihova pravodobnog prepoznavanja. Posebno je objašnjena razlika između generaliziranih i žarišnih napadaja.

Govorilo se i o čimbenicima koji mogu povećati rizik od pojave epileptičkog napadaja, poput nedostatka sna, povišene tjelesne temperature, stresa i propuštanja redovite terapije. Naglašena je važnost razumijevanja individualnih obilježja epilepsije svakog djeteta te pravodobnog prepoznavanja promjena koje mogu zahtijevati dodatnu pozornost.

Jelena Begić, mag. med. techn., detaljno je obradila postupanje tijekom epileptičkog napadaja, pružanje prve pomoći i prepoznavanje situacija koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju. Sudionici su upoznati s pravilnim postupcima zaštite djeteta tijekom napadaja, praćenjem njegova trajanja i stanja nakon napadaja te postupanjem prema individualnim liječničkim uputama.

Posebna pozornost posvećena je primjeni propisane terapije za hitno zaustavljanje epileptičkog napadaja. Kroz praktična objašnjenja i demonstraciju predstavljeni su načini primjene hitne terapije te važnost dostupnosti lijeka, jasno definiranih odgovornosti i pisanih protokola postupanja u vrtiću.

Važan dio edukacije odnosio se na sigurnost djece s epilepsijom tijekom svakodnevnih vrtićkih aktivnosti. Razgovaralo se o tjelesnoj aktivnosti, igri, odmoru i spavanju, boravku na otvorenom, šetnjama i izletima te situacijama koje zahtijevaju dodatne mjere opreza.

Naglasak je bio na tome da dijete s epilepsijom, gdje god je to moguće, treba sudjelovati u svakodnevnim aktivnostima zajedno s vršnjacima, uz individualnu procjenu rizika i odgovarajuće sigurnosne mjere. Cilj nije nepotrebno ograničavati dijete, nego omogućiti njegovo sigurno sudjelovanje, razvoj i socijalnu uključenost.

Vedrana Bibić, mag. nutr. clin., predstavila je dijetoterapiju refraktarnih epilepsija, s posebnim osvrtom na različite oblike ketogene dijete, njihove moguće terapijske koristi i rizike. Govorilo se o mehanizmima djelovanja, mogućnostima smanjenja učestalosti epileptičkih napadaja te važnosti individualno prilagođene prehrane i kontinuiranog medicinskog i nutricionističkog nadzora.

Za odgojno-obrazovne djelatnike posebno je važno razumjeti da kod djece koja provode ketogenu dijetoterapiju prehrana predstavlja dio liječenja te da je pridržavanje propisanog prehrambenog plana važno i tijekom boravka u vrtiću.

Edukacija je uključivala i raspravu o praktičnim situacijama iz svakodnevnog rada, važnosti komunikacije s roditeljima, vođenju evidencije epileptičkih napadaja te osiguravanju dostupnosti individualnih uputa svim djelatnicima koji sudjeluju u skrbi za dijete.

Što su odgojno-obrazovni djelatnici najviše trebali?

Prije edukacije sudionici su najčešće isticali potrebu za jasnim i praktičnim informacijama o prepoznavanju epileptičkih napadaja, pravilnom postupanju tijekom napadaja te procjeni situacija u kojima je potrebno pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Poseban interes iskazan je za prepoznavanje manje uočljivih oblika epileptičkih napadaja, osobito kod djece jasličke dobi, kao i za razumijevanje specifičnih potreba djece s različitim vrstama epilepsije.

Ovi odgovori pokazali su da odgojno-obrazovnim djelatnicima nisu potrebne samo teorijske informacije, nego prije svega konkretne smjernice, praktične demonstracije i jasni postupci koji im omogućuju sigurnije reagiranje u zahtjevnim situacijama.

Istaknuta je i potreba za boljim razumijevanjem djetetovih potreba, kvalitetnom suradnjom s roditeljima i stručnim timom te pronalaženjem ravnoteže između sigurnosti i uključivanja djeteta u svakodnevne aktivnosti.

Rezultati ulaznog i izlaznog upitnika

Prije i nakon edukacije sudionici su procjenjivali koliko znaju i koliko se sigurno osjećaju u prepoznavanju različitih oblika epileptičkih napadaja, pružanju prve pomoći, postupanju s propisanom hitnom terapijom, procjeni sigurnosti svakodnevnih aktivnosti te suradnji s roditeljima i stručnim timom.

Ulazni upitnik ispunilo je 11 sudionika, a izlazni upitnik 9 sudionika.

Nakon edukacije zabilježen je pozitivan pomak u svih pet promatranih područja samoprocijenjenog znanja i sigurnosti.

Najveći napredak odnosio se na sigurnost pri postupanju s propisanom terapijom za hitno zaustavljanje epileptičkog napadaja, gdje je prosječna ocjena porasla s 2,00 prije edukacije na 4,00 nakon edukacije. Ovo je ujedno bilo područje u kojem su sudionici prije edukacije iskazali najveću nesigurnost.

Značajan pomak zabilježen je i u razumijevanju sigurnosnih ograničenja u svakodnevnim aktivnostima djeteta s epilepsijom, gdje je prosječna ocjena porasla s 2,64 na 4,22.

Sudionici su nakon edukacije iskazali i veću sigurnost u prepoznavanju epileptičkih napadaja, pružanju prve pomoći te prepoznavanju situacija koje zahtijevaju hitnu medicinsku intervenciju.

Najviša završna prosječna ocjena, 4,44, zabilježena je u području razumijevanja važnosti suradnje s roditeljima i drugim članovima stručnog tima.

Kada se zajedno promatraju odgovori na svih pet pitanja, prosječna samoprocjena znanja i sigurnosti porasla je s 2,78 prije edukacije na 4,13 nakon edukacije, na ljestvici od 1 do 5.

Rezultati upućuju na to da je edukacija odgovorila na važne potrebe sudionika, posebno u područjima koja zahtijevaju praktično znanje, jasne postupke i sigurnost u reagiranju.

Visoka razina zadovoljstva sudionika

Evaluacijski upitnik ispunilo je 9 sudionika, a ukupna prosječna ocjena svih evaluacijskih tvrdnji iznosila je 4,98 od mogućih 5.

Sudionici su posebno pozitivno ocijenili jasnoću i razumljivost stručnih sadržaja, njihovu prilagođenost potrebama predškolske ustanove, korisnost informacija za svakodnevni rad te mogućnost postavljanja pitanja i razjašnjavanja nedoumica.

Praktični primjeri i demonstracija postupanja tijekom epileptičkog napadaja te primjene hitne terapije ocijenjeni su prosječnom ocjenom 4,89, čime je dodatno potvrđena važnost praktičnog pristupa edukaciji.

U otvorenim odgovorima sudionici su kao najkorisnije izdvojili informacije o prepoznavanju različitih oblika epileptičkih napadaja, pravilnom reagiranju, pružanju prve pomoći i pridržavanju protokola postupanja.

Posebno su istaknuli da su im stručna objašnjenja pomogla u smanjenju straha i nesigurnosti te boljem razumijevanju kako ostati smiren i organizirano reagirati tijekom epileptičkog napadaja.

Sudionici su naveli da će stečena znanja primjenjivati u svakodnevnom radu, osobito pri prepoznavanju mogućih simptoma epileptičkog napadaja, postupanju prema individualnim uputama i pružanju odgovarajuće podrške djetetu.

Zahvaljujemo Dječjem vrtiću Sušak na suradnji i gostoprimstvu, svim odgojno-obrazovnim djelatnicima na aktivnom sudjelovanju te stručnim predavačima na podijeljenom znanju i iskustvu.

Program „Osnaženi roditelji, sigurnija skrb” provodi Dravet sindrom Hrvatska u partnerstvu s Centrom za pružanje usluga u zajednici Mir.

Program financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Sadržaj ovog programa u isključivoj je odgovornosti korisnika i ne odražava nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.