Prepoznavanje iscrpljenosti i roditeljskog izgaranja

Prepoznavanje iscrpljenosti i roditeljskog izgaranja

Umor je očekivana posljedica teških dana, neprospavanih noći i intenzivnih razdoblja skrbi. Izgaranje se razlikuje po tome što se osoba ni nakon predaha ne osjeća obnovljeno i sve teže pronalazi emocionalnu, tjelesnu i mentalnu snagu za svakodnevne obveze.

Izgaranje se najčešće ne pojavljuje naglo. Razvija se kada su zahtjevi skrbi dugo veći od dostupne podrške, vremena i mogućnosti oporavka.

Roditelj može i dalje izvršavati sve zadatke, voditi osobu na preglede, davati terapiju, razgovarati sa stručnjacima i rješavati administraciju. Drugima može djelovati organizirano i snažno. Istodobno može osjećati da više nema snage za još jedan problem, poziv, obrazac ili nepredviđenu situaciju.

Iscrpljenost koja postane uobičajeno stanje

Roditelji koji su godinama navikli funkcionirati pod pritiskom ponekad teško prepoznaju koliko su iscrpljeni. Visoka razina opterećenja postaje njihova svakodnevna polazišna točka.

Na potrebu za dodatnom podrškom mogu upućivati sljedeći obrasci:

  • san više ne donosi osjećaj odmora,
  • jednostavne odluke postaju teške,
  • koncentracija i pamćenje slabe,
  • raste razdražljivost na buku, pitanja i dodatne zahtjeve,
  • nestaje interes za ljude ili aktivnosti koje su nekada donosile zadovoljstvo,
  • roditelj ima osjećaj da samo izvršava zadatke,
  • često se pojavljuju krivnja, ljutnja ili emocionalna otupjelost,
  • vlastito zdravlje stalno se zanemaruje,
  • sve je teže zamisliti život izvan uloge skrbnika.

Emocionalna otupjelost ne znači da roditelj više ne voli osobu o kojoj skrbi. Ponekad je to način na koji se psihički sustav privremeno štiti od prevelikog broja osjećaja i zahtjeva.

Ljubav i iscrpljenost mogu postojati istodobno

Roditelj može duboko voljeti svoje dijete i istodobno biti iscrpljen životnim okolnostima koje zahtijevaju stalnu prisutnost i odgovornost.

Ljubav ne može nadomjestiti san, zamjensku skrb, financijsku sigurnost, dostupne terapije ili podršku stručnih službi. Ne može ukloniti administrativne postupke, putovanja i stalnu potrebu za dokazivanjem potreba.

Misao: „Ne mogu više ovako“ ne mora značiti: „Nisam dobar roditelj“. Često znači da trenutačni način života i raspodjela odgovornosti više nisu održivi.

Izgaranje nije samo osobni problem

Savjeti poput „bolje se organizirajte“, „odvojite vrijeme za sebe“ ili „naučite reći ne“ mogu ponekad pomoći, ali nisu dovoljni kada roditelj objektivno nema komu povjeriti skrb ili kada sustav stvara nove obveze umjesto da ih smanjuje.

Teško je kvalitetno se odmoriti bez sigurne zamjenske skrbi. Teško je smanjiti broj obveza kada različite službe ne razmjenjuju informacije i kada obitelj mora stalno ponavljati dokumentaciju, putovati, ulagati žalbe i dokazivati već utvrđene potrebe.

Izgaranju mogu pridonijeti:

  • nedostatak zamjenske skrbi i predaha,
  • slaba povezanost zdravstvenih, socijalnih i obrazovnih službi,
  • nemogućnost usklađivanja zaposlenja i skrbi,
  • financijski pritisak,
  • dugotrajni administrativni postupci,
  • nedostupnost odgovarajućih usluga,
  • nejednaka raspodjela odgovornosti unutar obitelji,
  • izostanak podrške u kriznim razdobljima.

Kada roditelj doživi roditeljsko izgaranje, to često ne znači da se nije dovoljno brinuo o sebi. Može značiti da je predugo nosio teret koji je morao biti podijeljen između obitelji, stručnjaka, službi i zajednice.

Što može pomoći

Prvi korak nije dodavanje još jedne obveze na popis, nego procjena što trenutačno najviše troši roditeljsku energiju.

Može pomoći podijeliti obveze u tri skupine:

01

Obveze koje stvarno moram obaviti ja

Primjerice zadaci za koje trenutačno ne postoji druga osposobljena osoba.

02

Obveze koje može preuzeti netko drugi

Prijevoz, kupnja, priprema hrane, administracija, preuzimanje lijekova ili dio komunikacije s ustanovama.

03

Obveze koje mogu pričekati ili se privremeno smanjiti

Kućanski standardi, društvene obveze, sastanci koji nisu nužni ili zadaci koji se izvršavaju prvenstveno zbog osjećaja krivnje.

Kod izraženije iscrpljenosti može biti potrebna psihološka, psihoterapijska ili psihijatrijska podrška. To ne znači da je problem samo u roditelju. Stručna pomoć može pomoći u smanjenju nesanice, napetosti, osjećaja krivnje, traumatskih reakcija i emocionalne preopterećenosti, dok se istodobno traže praktične i sustavne promjene.

Odmor je važan, ali kod izgaranja često nije dovoljan jedan slobodan dan. Potrebno je mijenjati uvjete zbog kojih se osoba stalno vraća u isto stanje preopterećenosti.