Održan drugi mjesečni online susret

Održan drugi mjesečni online susret: Kako roditelji i stručnjaci zajedno mogu postaviti ostvarive ciljeve podrške razvoju djeteta?

U sklopu programa „Osnaženi roditelji, sigurnija skrb“, 28. listopada 2026. godine održan je drugi mjesečni online edukativno-podržavajući susret na temu „Kako roditelji i stručnjaci zajedno mogu postaviti ostvarive ciljeve podrške razvoju djeteta?“. Susret je vodila Josipa Nejašmić, mag. rehab. educ., edukacijska rehabilitatorica iz Centra za pružanje usluga u zajednici Mir. Susretu je prisustvovalo 35 sudionika.

Susret je bio usmjeren na jedno od važnih pitanja s kojima se susreću roditelji i skrbnici djece s teškoćama u razvoju: kako prepoznati što je djetetu u određenom trenutku najpotrebnije te, u suradnji sa stručnjacima, postaviti realne, individualizirane i ostvarive razvojne ciljeve.

Polazišna poruka edukacije bila je da podrška djetetovu razvoju ne mora značiti istodobno ostvarivanje velikog broja ciljeva. Važno je prepoznati razvojne prioritete, usmjeriti se na ono što je djetetu i obitelji trenutačno najvažnije te napredovati postupno, kroz male i ostvarive korake.

O čemu smo razgovarali?

Tijekom susreta govorilo se o prepoznavanju individualnih razvojnih mogućnosti djeteta, postavljanju realističnih očekivanja te odabiru ciljeva koji pridonose njegovoj samostalnosti, uključivanju i kvaliteti svakodnevnog života.

Poseban naglasak stavljen je na pretvaranje općenitih razvojnih ciljeva u male, konkretne i ostvarive korake. Roditeljima i skrbnicima predstavljeno je kako prepoznati područja u kojima je djetetu potrebna dodatna podrška, odabrati razvojni prioritet i postupno pratiti napredak.

Važan dio edukacije odnosio se na korištenje svakodnevnih aktivnosti kao prilika za poticanje razvoja. Razgovaralo se o tome kako razvojne ciljeve povezati s uobičajenim obiteljskim situacijama, bez dodatnog opterećivanja djeteta i roditelja velikim brojem posebnih aktivnosti.

Istaknuta je i važnost prepoznavanja malih razvojnih pomaka. Napredak ne mora uvijek biti velik ili odmah vidljiv, a upravo prepoznavanje i vrednovanje manjih postignuća može pomoći roditeljima i stručnjacima u prilagođavanju daljnje podrške.

Posebna pozornost posvećena je suradnji roditelja i stručnjaka, međusobnom uvažavanju njihovih znanja i iskustava te zajedničkom donošenju odluka o razvojnim prioritetima. Kvalitetna komunikacija važna je kako bi ciljevi bili usklađeni s mogućnostima djeteta, ali i potrebama i svakodnevnim okolnostima njegove obitelji.

Što su roditelji i skrbnici najviše trebali?

Prije susreta sudionici su najčešće iskazivali potrebu za konkretnim savjetima i praktičnim primjerima koji bi im pomogli u postavljanju ostvarivih razvojnih ciljeva i njihovoj primjeni u svakodnevnom životu.

Velik interes postojao je i za pitanja suradnje sa stručnjacima, osobito kada roditelji i stručnjaci imaju različita mišljenja o djetetovim mogućnostima, potrebama i prioritetima. Sudionike je zanimalo kako otvoreno razgovarati o osjetljivim pitanjima, usuglasiti očekivanja i uspostaviti partnerski odnos usmjeren na dobrobit djeteta.

Dio sudionika istaknuo je izazove povezane s emocionalnom regulacijom, frustracijom i izazovnim ponašanjima djece, uključujući postupanje u školskom okruženju i podršku neverbalnoj djeci koja teško izražavaju vlastite potrebe.

Posebno je prepoznata i potreba za osnaživanjem roditelja i jačanjem njihove sigurnosti u vlastite postupke. Roditelji se nerijetko pitaju pružaju li djetetu odgovarajuću podršku, čine li dovoljno za njegov razvoj i kako procijeniti jesu li odabrani ciljevi zaista primjereni njegovim mogućnostima.

Rezultati pokazuju pozitivan napredak

Prije i nakon susreta sudionici su procjenjivali svoje znanje i razumijevanje u pet područja povezanih s postavljanjem razvojnih ciljeva, njihovom praktičnom primjenom, prepoznavanjem napretka i određivanjem razvojnih prioriteta.

Ulazni upitnik ispunila su 22 sudionika, a izlazni 21 sudionik.

Nakon edukacije zabilježen je pozitivan pomak u svih pet promatranih područja. Najveći napredak ostvaren je u razumijevanju kako općeniti razvojni cilj pretvoriti u mali, konkretan i ostvariv korak, gdje je prosječna ocjena porasla s 3,64 prije susreta na 4,29 nakon susreta.

Značajan napredak zabilježen je i u razumijevanju važnosti usmjeravanja na jedan razvojni prioritet umjesto istodobnog postavljanja više ciljeva. Prosječna ocjena u tom području povećala se s 4,14 na 4,57.

Sudionici su nakon edukacije iskazali i veću sigurnost u korištenju svakodnevnih aktivnosti za poticanje razvoja djeteta te u prepoznavanju malih razvojnih pomaka. Upravo je sposobnost prepoznavanja napretka djeteta, čak i kada su promjene male, ostvarila najvišu završnu prosječnu ocjenu od 4,71.

Promatrajući svih pet područja zajedno, prosječna samoprocjena znanja i razumijevanja povećala se s 4,05 prije susreta na 4,47 nakon susreta, na ljestvici od 1 do 5.

Rezultati upućuju na to da je edukacija pridonijela boljem razumijevanju načina na koje roditelji i skrbnici mogu planirati razvojne ciljeve, prepoznati prioritete i primijeniti konkretne postupke u svakodnevnoj podršci djetetu.

Visoka razina zadovoljstva sudionika

Evaluacijski upitnik ispunilo je 11 sudionika, a ukupna prosječna ocjena pet evaluacijskih tvrdnji iznosila je 4,85 od mogućih 5. Čak 89,1 % svih evaluacijskih odgovora ocijenjeno je najvišom ocjenom.

Sudionici su posebno pozitivno ocijenili korisnost izlaganja, praktičnih primjera i razmjene iskustava, mogućnost postavljanja pitanja i aktivnog sudjelovanja te jasnoću i primjenjivost predstavljenih informacija.

U otvorenim odgovorima posebno su izdvojeni konkretni savjeti o postavljanju ostvarivih razvojnih ciljeva, razlaganju složenijih ciljeva na jednostavnije korake te korištenju svakodnevnih životnih situacija za poticanje djetetova razvoja. Sudionici su istaknuli da su im praktični primjeri i razumljiva objašnjenja pomogli bolje povezati stručne preporuke sa situacijama s kojima se susreću u vlastitim obiteljima.

Rezultati drugog susreta potvrđuju važnost nastavka ovakvih edukativno-podržavajućih aktivnosti. Roditeljima i skrbnicima nisu potrebne samo stručne informacije, nego i konkretne smjernice, praktični primjeri i podrška u donošenju svakodnevnih odluka povezanih s razvojem i skrbi za dijete.

Male, ostvarive promjene mogu biti važan korak prema većoj samostalnosti djeteta i kvalitetnijem svakodnevnom životu cijele obitelji. Upravo će se na prepoznatim potrebama sudionika temeljiti i daljnji mjesečni susreti u okviru programa „Osnaženi roditelji, sigurnija skrb“.

Program „Osnaženi roditelji, sigurnija skrb“ provodi Dravet sindrom Hrvatska u partnerstvu s Centrom za pružanje usluga u zajednici Mir.

Program financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Sadržaj ovog programa u isključivoj je odgovornosti korisnika i ne odražava nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.