Dan podizanja svijesti o Ohataharovom sindromu
Podizanje svijesti o Ohtaharovom sindormu
15. studenoga obilježava se međunarodni dan podizanja svijesti o Ohtaharovu sindromu, jednom od najranijih i najtežih oblika epileptičke encefalopatije, čiji se prvi simptomi najčešće pojavljuju već tijekom prvih dana ili tjedana nakon rođenja.
Ohtaharov sindrom obilježavaju učestali epileptički napadaji, najčešće otporni na liječenje, karakteristične promjene električne aktivnosti mozga te značajne teškoće u neurološkom i psihomotoričkom razvoju. Prema suvremenoj klasifikaciji Međunarodne lige protiv epilepsije (ILAE), ovaj sindrom obuhvaćen je širom skupinom ranih dojenačkih razvojnih i epileptičkih encefalopatija (EIDEE).
Uzroci mogu biti različiti, uključujući strukturne promjene mozga, genetske i određene metaboličke poremećaje. Upravo je utvrđivanje osnovnog uzroka jedan od važnih koraka u dijagnostici jer može utjecati na odabir liječenja, procjenu tijeka bolesti i mogućnosti primjene specifičnih terapijskih pristupa.
Ohtaharov sindrom ne obilježavaju samo epileptički napadaji. Djeca često imaju složene zdravstvene i razvojne potrebe, uključujući teškoće u razvoju motorike, komunikacije, hranjenja i gutanja te druge neurološke komplikacije. Zbog toga je, uz liječenje epilepsije, nužno osigurati kontinuiranu multidisciplinarnu skrb koja uključuje različite zdravstvene i rehabilitacijske stručnjake.
Za obitelji život s ovom dijagnozom može značiti svakodnevno suočavanje s nepredvidivim epileptičkim napadajima, složenim terapijskim postupcima i potrebom za intenzivnom skrbi. Poseban izazov predstavlja koordinacija zdravstvenih, rehabilitacijskih i socijalnih usluga, koje moraju biti dostupne, pravodobne i međusobno povezane.
Iako je riječ o iznimno rijetkom sindromu, njegov utjecaj na oboljelu djecu i njihove obitelji izuzetno je velik. Podizanje svijesti zato nije važno samo radi boljeg poznavanja bolesti, već i radi ranijeg prepoznavanja simptoma, dostupnosti suvremene dijagnostike i liječenja, razvoja istraživanja te osiguravanja odgovarajuće dugoročne podrške.
Rijetkost dijagnoze ne smije biti prepreka pravodobnoj dijagnostici, kvalitetnom liječenju i kontinuiranoj podršci.