Ketogene dijete su dizajnirane da uzrokuju metaboličku promjenu u tijelu tj. da natjeraju tijelo da primarno razgrađuje masti za proizvodnju energije. U tom procesu ketonska tijela zamjenjuju glukozu i predstavljaju glavni izvor energije za mozak. Iako se sve dijete temelje na sličnim principima i individualno se prilagođavaju, postoje razlike u protokolima za uvođenje dijete i izračunima potrebnih za provođenje dijete.

Tradicionalne ketogene dijete

Klasična ketogena dijeta je visoko masna dijeta s vrlo niskim unosom ugljikohidrata, a unos proteina je ograničen na količinu koja zadovoljava minimalne potrebe za rastom. Izračuni za dijetu se vrše pomoću ketogenog omjera tj. omjera količine masti i količine ugljikohidrata i proteina zajedno (u gramima). Najčešće se koristi ketogeni omjer 3:1 (3 grama masti naspram 1 grama ugljikohidrata i proteina zajedno, 87% energetskog unosa čine masti), 4:1 (4 grama masti naspram 1 grama ugljikohidrata i proteina zajedno, 90% energetskog unosa čine masti) ili omjer između prethodno navedenih. Niži ketogeni omjeri poput 2:1 omjera se često koriste pri inicijaciji dijete te se povećavaju ovisno o toleranciji. Masti se unose putem hrane kao što je vrhnje, maslac, ulje i majoneza, a mogu se koristiti i gotovi pripravci koji su dostupni na recept kako bi se olakšala provedba dijete. Ugljikohidrati su uglavnom ograničeni na male porcije povrća i/ili voća. Nutricionist vrši individualan izračun i osigurava da je zadani omjer očuvan u svim obrocima i međuobrocima. Skrbnicima se pružaju recepti ili liste izbora namirnica, a sva hrana se mora vagati kako bi se osigurala usklađenost s danim izračunima.

Ketogena dijeta sa srenjelančanim trigliceridima (MCT ketogena dijeta) dopušta veći unos ugljikohidrata i proteina s obzirom da korištenje MCT izvora poboljšava ketozu pa se može smanjiti i ukupna količina masti. Količina MCT-a varira ovisno o toleranciji i individualnim potrebama, ali je uglavnom u rasponu od 40 do 60% ukupnog energetskog unosa. MCT se koriste u prehrani u obliku ulja ili emulzija koji su dostupni na recept, a moraju se uključiti u sve obroke i međuobroke. Nutricionist izračune prilagođava pojedincu, no i dalje je potrebno vagati svu hranu.

Namirnica koje se mogu slobodno konzumirati je vrlo malo kod provođenja tradicionalnih ketogenih dijeta, a unos tekućina se ne ograničava, već potiče kako bi se smanjio rizik razvoja bubrežnih kamenaca. Ukupan energetski unos se strogo kontrolira jer prekomjeran unos uzrokuje pohranjivanje viška masti što može narušiti ketozu i kontrolu epileptičkih napadaja. Prvi korak u izračunu za ketogene dijete je određivanje individualnog energetskog unosa, uzimajući u obzir trenutačni energetski unos, nutritivne potrebe, trenutačnu tjelesnu masu i visinu, trendove rasta, tjelesnu aktivnost, broj epileptičkih napadaja i korištene lijekove.

Mobilne aplikacije mogu pomoći za izračune hranjivih vrijednosti hrane, a esencijalno je obogaćivanje prehrane vitaminima, mineralima i elementima u tragovima koristeći se dodacima prehrani za koje je potrebno osigurati da su bez ili s minimalnom količinom ugljikohidrata.

Modificirane ketogene dijete

Modificirana Atkinsova dijeta ograničava unos ugljikohidrata i potiče unos masti, ali ne ograničava ni mjeri unos proteina i ukupan energetski unos. Originalni razvijeni protokol u SAD-u je uključivao inicijalno ograničenje unosa ugljikohidrata na 10-20 grama na dan (ovisno o dobi) uz mogućnost povećanja nakon jednog mjeseca provedbe dijete ovisno o kontroli epileptičkih napadaja. U Ujedinjenom Kraljevstvu se obično započinje s većim unosom ugljikohidrata koji iznosi 20-30 grama na dan, a on se može reducirati unutar prvih nekoliko tjedana provedbe dijete, ako se pokaže potrebnim. Unos proteina je slobodan, a unos masti se potiče u svakom obroku i međuobroku kako bi se unaprijedila ketoza. Neki centri koriste popise namirnica s hranjivim vrijednostima kako bi se osigurao adekvatan unos masti. Ukupan energetski unos nije određen, ali se podešava po potrebi tijekom provođenja dijete.

Dijeta namirnicama niskog glikemijskog indeksa omogućuje 40-60 grama ugljikohidrata na dan (uključujući i vlakna) što čini približno 10% ukupnog energetskog unosa. Dopuštene ugljikohidratne namirnice su ograničene na one s glikemijskim indeksom nižim od 50. Potrebna je ravnomjerna raspodjela ugljikohidrata u svim obrocima i međuobrocima, te se uvijek trebaju konzumirati zajedno s proteinima i mastima kako bi se reducirao cjelokupni glikemijski indeks obroka ili međuobroka. Nadzire se unos proteina, masti i kalorija, ali ne u istoj mjeri u kojoj se nadzire kod provedbe tradicionalnih dijeta. Hranu nije potrebno vagati, no potrebno je poznavati veličine porcija.

Modificirane dijete uglavnom zahtijevaju obogaćivanje prehrane kako bi se osigurao adekvatan unos vitamina, minerala i elemenata u tragovima te se potiče adekvatan unos tekućina.

U praksi velik broj nutricionista koristi individualan pristup koji može sadržavati elemente više različitih vrsta ketogenih dijeta. Ovaj pristup je učestao ako se dijeta uvodi adolescentima i odraslima.

Podešavanje dijete

Cilj podešavanja dijete je odrediti točne izračune s kojima se optimizira kontrola epileptičkih napadaja. Važna je redovita provjera razina ketonskih tijela, tjelesne mase i epileptičkih napadaja. Iako razine ketonskih tijela mogu biti korisne za procjenu prilagodbe tijela na ketogenu dijetu (pritom paziti da nisu pretjerane), postignuta razina ketoze i njena povezanost s kontrolom epileptičkih napadaja može varirati između pojedinaca. Količine ugljikohidrata i masti mogu utjecati na razine ketonskih tijela; povećanje unosa masti i smanjenje unosa ugljikohidrata uglavnom uzrokuje povećane razine ketonskih tijela, dok smanjenje unosa masti i povećanje unosa ugljikohidrata snižava razine ketonskih tijela. Zamjena dijela unosa  dugolančanih masnih kiselina putem hrane s posebnim proizvodima s MCT uljima ili emulzijama će rezultirati povećanim razinama ketonskih tijela.

Energetski unos i promjene tjelesne mase također mogu utjecati na ketozu i kontrolu epileptičkih napadaja. Procijenjeni energetski unos treba redovito provjeravati i podešavati prema djetetovom rastu i uspostavljanju dijete. Na primjer, ako se učestalost epileptičkih napadaja smanjuje posljedično se može povećati fizička aktivnost djeteta, a s time i povećati energetske potrebe. Redovite provjere tjelesne mase će omogućiti uočavanje potrebe za promjenom energetskog unosa.

Kako dijete raste, možda će biti potrebno izvršiti nove izračune kako bi se povisio unos proteina u skladu s povećanjem tjelesne mase. Također će možda biti potrebno i promijeniti broj i raspored obroka i međuobroka kako bi se prilagodili promjenama životnog stila. Nutricionist treba provjeravati unos mikronutrijenata kako bi se utvrdilo postoje li promjene uzrokovane modifikacijom dijete te nadgledati upotrebu dodatak prehrani.

 

Dostupno na: https://www.matthewsfriends.org/keto-therapies/keto-introduction/the-diet-prescription/