Zbog nedavnog publiciteta oko poteškoća vezanih uz primjenu nekih antiepileptičkih lijekova za vrijeme trudnoće, došlo je do povećanog interesa za provedbu ketogenih dijeta, kao alternativnog liječenja, kod žena oboljelih od epilepsije koje su trudne ili pokušavaju začeti.

Dooseov sindrom, poznat i kao mioklona-astatska epilepsija ili epilepsija s mioklono-atoničkim napadajima, je rijetka vrsta generalizirane epilepsije koja je prvi put opisana 1970. godine (1). Početak je obično  prije pete godine života uz pojavu više različitih vrsta napadaja. Kod neke djece su prisutna i razdoblja nekonvulzivnih epileptičkih statusa (2). Odgovarajući antiepileptički lijekovi (AEL) se obično koriste u početnom liječenju Dooseova sindroma, međutim neuspjeh prvog lijeka u kontroli napadaja značajno smanjuje vjerojatnost postizanja naknadne potpune kontrole (3).

Infatilni spazmi, poznati i kao Westov sindrom, prvi su puta opisani 1841. godine i zahvaćaju približno 1 na 2000 dojenčadi (1). Tipično se javlja unutar prve godine života s pojavom napadaja u obliku spazama te je karakteriziran abnormalnostima u EEG zapisu poznatima kao hipsaritmija. Kašnjenje u neurološkom razvoju često se opaža od rane dobi. Kod približno dvije trećine oboljele dojenčadi, sindrom se povezuje s prepoznatljivom podležećom neurološkom abnormalnošću (2), a kod mnogih se odrastanjem razvija u druge epileptičke sindrome.

Kompleks tuberozne skleroze je genski neurokognitivni poremećaj uzrokovan inaktivacijom tumor supresorskih gena za hamartin (TSC1) ili tuberin (TSC2) (1). Karakteriziran je razvojem benignih tumora i zahvaća mnoge organe u tijelu uključujući središnji živčani sustav. Oko 90% oboljelih razvije epilepsiju, uglavnom u ranom djetinjstvu, dok se oko 50% epileptičkih napadaja javlja u obliku infantilnih spazama (2,3). Prvu liniju liječenja čine antiepileptički lijekovi (AEL) s vigabatrinom koji se pokazao učinkovit i za infantilne spazme (1,2,3).

Ketogena dijeta se prvi puta počela primjenjivati 1920-tih godina, prije otkrića većine antiepileptičkih lijekova. Tada se koristila i za odrasle i za djecu. Štoviše, prvo istraživanje koje je uključivalo odrasle osobe oboljele od epilepsije objavljeno je 1930. godine (1), no unatoč pozitivnim rezultatima prošlo je skoro 70 godina do novog istraživanja koje je potvrdilo slične rezultate. Nakon toga se objavljuje sve više istraživanja s odraslim oboljelima koji su provodili klasičnu ketogenu dijetu ili modificiranu Atkinsovu dijetu.

Dravet sindrom, također poznat kao teška mioklona epilepsija dojenačke dobi, prvi je puta opisan 1978. godine (1). Povezan je s poznatim genskim mutacijama, a karakterizira ga pojava produljenih napadaja u prvoj godini života koji su često potaknuti vrućicom (povišenom tjelesnom temperaturom). Naknadno dolazi do pojave različitih vrsta epileptičkih napadaja uz razvoj progresivnog neurološkog deficita. (2). Antiepileptički lijekovi (AEL) se obično koriste kao prva linija liječenja.

Prvi put opisan 1966. godine (1), Lennox-Gastautov sindrom (LGS) je epileptička encefalopatija koja se tipično javlja prije 8. godine života i čini približno 10% svih slučajeva epilepsija dječje dobi (2). Karakterizira ga više vrsta epileptičkih napadaja (najčešće tonički ili atonički napadaji) i abnormalne elektroencefalografske (EEG) značajke s progresivnim intelektualnim i poteškoćama ponašanja koje se mogu pojaviti u kasnijem tijeku bolesti (3). Antiepileptički lijekovi (AEL) su uobičajeno prva linija liječenja (4).

Ovaj članak, nedavno objavljen u časopisu Lancet, izvještava o rezultatima velikog desetogodišnjeg epidemiološkog istraživanja koje je uključivalo osobe u dobi od 35 do 70 godina. Prehrambeni unos 135335 sudionika iz 18 zemalja (s pet kontinenata) se pratio pomoću validiranih FFQ upitnika specifičnih za pojedinu zemlju. Uključeno je sedam svjetskih regija s niskim, srednjim i visokim prihodima i s prevalencijom pothranjenosti i preuhranjenosti.